Vodič za izvoz robe

• Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju (Službeni glasnik FBiH, broj 01-303/95)
• Zakon o carinskoj politici u BiH (“Službeni glasnik BiH”, broj 58/15) (07.09.2015.)
• Zakon o carinskoj tarifi (“Službeni glasnik BiH”, broj 58/12)
• Zakon o carinskim prekršajima BiH (“Službeni glasnik BiH”, broj 88/05)
• Zakon o carinskim prekršajima BiH (“Službeni glasnik BiH”, broj 28/22) (06.05.2022.)

Podzakonski akti vezani uz navedene zakone: uino.gov.ba/portal/hr/propisi-hr/carina-2

Postupkom izvoza dopušta se da bh. roba napusti carinsko područje BiH. Izvoz uključuje primjenu izvoznih radnji i postupaka uključujući i mjere trgovinske politike, a ako je propisano i naplatu izvoznih dažbina. Korištenje bilo kojeg carinskog postupka s ekonomskim učinkom uslovljeno je odobrenjem koje izdaju carinski organi.

Prijavljivanje robe carini znači obavještavanje carinskih organa, na propisani način, o prispijeću robe u carinski ured ili na bilo koje drugo mjesto koje je određeno ili odobreno od strane carinskih organa, a puštanje robe znači radnju kojom carinski organi stavljaju robu na raspolaganje za one svrhe koje su predviđene carinskim postupkom u koji je roba stavljena.

Link: Uputa o postupku izvoza (.pdf)

Tranzit (provoz)

Postupak provoza je carinski postupak koji se koristi kako bi se olakšalo kretanje između dvije tačke jedinstvenog carinskog područja, preko drugog carinskog područja, ili između dva ili više carinskih područja, bez naplate carine ili drugih dažbina, ali pod uslovom da se ispune svi propisani zahtjevi koji se odnose na rokove, osiguranje, carinska obilježja i slično.

Postupkom  provoza dozvoljava se kretanje od jednog  do drugog  mjesta unutar carinskog područja BiH:

• Strane robe (robi koja nije bh. roba), a da ta roba ne podliježe plaćanju uvoznih i drugih dažbina i primjeni mjera trgovinske politike;
• Domaće robe (bh. roba), u slučajevima i pod uslovima utvrđenim provedbenim propisima, a s ciljem sprečavanja da se, u pogledu proizvoda koji su obuhvaćeni izvoznim mjerama ili koji imaju pogodnosti od tih mjera, vrši izbjegavanje ili neopravdano sticanje koristi od takvih mjera.

Više o tranzitu roba na linku:  uino.gov.ba/portal/hr/carine-hr/carinski-postupci-2

Pojednostavljenje carinskih postupaka

Pojednostavljenje carinskih postupaka predstavlja odstupanje od uobičajenih – redovnih postupaka sa ciljem da se pojednostavi izvođenje istih, smanje troškovi za carinsku službu i privredu, ubrzaju postupci i protok roba, rasterete carinski potencijali, prenose odgovornosti na imaoce odobrenja, smanje greške u provođenju carinski postupaka i unaprijedi saradnja sa privrednim subjektima. 

• Nepotpuna carinska prijava
• Prijava robe na temelju računa
• Lokalno (kućno) carinjenje pri uvozu
• Lokalno (kućno) carinjenje pri izvozu
• Ovlašteni izvoznik
• Ovlašteni privredni subjekat (AEO)
• ATA karnet
• TIR karnet
• Ovlašteni pošiljatelj i ovlašteni primatelj
• Ostala pojednostavljenja

Carinski postupci sa ekonomskim učinkom se primjenjuju na sljedeće aranžmane: 

• Carinsko skladištenje
• Unutrašnju obradu
• Obradu pod carinskom kontrolom
• Privremeni uvoz
• Spoljnu obradu

Korištenje bilo kojeg carinskog postupka sa ekonomskim učinkom uslovljeno je odobrenjem koje izdaju carinski organi.

Carinska tarifa predstavlja sistematizovan spisak roba koje podilježu naplati carine, sa naznačenim carinskim stopama. Uspostavljena je Zakonom o carinskoj tarifi („Službeni glasnik BiH“ br. 58/12).

Svrstavanje robe u carinsku tarifu predstavlja određivanje tarifnog stava za tu robu. Tarifni stav sastoji se od: tarifne oznake, naimenovanja robe i stopa carine.

Carinska tarifa obuhvata:

• Nomenklaturu roba koja je u skladu s Harmoniziranim sistemom i s Kombiniranom nomenklaturom koju koristi Evropska unija;
• Konvencionalne carinske stope (najpovlaštenija nacija – MFN) koje se primjenjuju na robu obuhvaćenu nomenklaturom;
• Preferencijalne carinske stope u skladu s međunarodnim sporazumima koje je BiH zaključila s određenim zemljama ili grupama zemalja;
• Privremene suspenzije i privremena smanjenja stopa, mjere zaštite domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza, antidampinške i kompenzatorne mjere i privremene tarifne kvote;
• Ostale mjere predviđene propisima BiH.

Sastavni dio carinske tarife čine Opšta pravila od 1. do 6. o svrstavanju roba u carinsku tarifu, kao i Pravila o jedinstvenoj carinskoj stopi.

Carinska tarifa se usvaja na godišnjem nivou,  odlukom Vijeća ministara BiH, odnosno Vijeće ministara BiH donosi odluku o usvajanju carinske tarife za narednu godinu do 20. decembra tekuće godine.

Link: Pretraga tarife

Kompanije se često odluče na izvoz kao reakciju na priliku ali imaju mnogo više mogućnosti da razviju uspješno i održivo izvozno poslovanje ukoliko su proaktivne i obave pripremu koja uključuje Analizu izvoznih kapaciteta, Identificiranje tržišta, Marketinšku strategiju, Pripremu te Implementaciju. Na ovoj web stranici imate priliku detaljno se upoznati sa svakom od navedenih faza u procesu pripreme vaše kompanije za nastup na inostranom tržištu. Za kritične faze izrade analize izvoznih kapaciteta, identificiranja tržišta, te izradu strategije i marketing plana za izvoz možete sami pristupiti svakoj od faza kroz dokumente koje smo vam stavili na raspolaganje na ovoj web  stranici: komorabih.ba/export-toolkit-set-materijala-za-planiranje-izvoza.

Potrebno je da slijedite uputstva te objašenjenja za svaku od analiza koje želite sprovesti bilo da se radi o analizi izvoznih kapaciteta vaše kompanije, SWOT analizi ili izradi marketing plana i strategije za izvoz za svaki od relevantnih dokumenata.

• 1.  Analiza izvoznih kapaciteta (.doc)
• 2.  Identificiranje tržišta (.doc)
• 3.  Marketinška strategija (.doc)
• 4.  Priprema (.doc)
• 5.  Implementacija

Planiranje osigurava da preduzeća razumiju konkurenciju na tržištu, imaju resurse da postanu održiv izvoznik, identificiraju slabe strane i jake strane poslovanja prije izvoza, prikupe dobro istražene i tačne informacije, imaju jasne izvozne ciljeve i vremenski rok za njihovo postizanje jer izvoz kao i svaka druga aktivnost zahtijeva planirnje . Proizvodnja, prodaja i isporuka je mnogo teža na izvoznim tržištima nego na domacem tržištu. Tržište je intenzivno konkurentno. Na svakom tržštu će uvijek biti mnogo konkurenata koji čekaju da iskoriste priliku koja im se pruži. Kompanija treba da se dobro pripremi prije pokušaja ulaska na novo tržište. Kompanije koje ne uspiju ne dobiju drugu šansu. Priprema za ovu rizičnu djelatnost je imperativ.

Izvozna dokumentacija identifikuje robu i uslove prodaje, pokrivanje osiguranjem, pokazuje koje standarde i druge uslove kvaliteta zadovoljava roba. U izvozu se najčešće upotrebljavaju sljedeći dokumenti:

U pripremi izvoznog posla, nuđenju, ugovaranju, potvrdi posla i špediciji mogu se upotrebljavati sljedeća dokumenta:

• Ponuda
• Narudžba
• Potvrda narudžbe
• Obavijest o otpremi

Kad je roba otpremljena upotrebljavaju se sljedeći dokumenti:

1. Deklaracija o carinskoj vrijednosti

Deklaracija o carinskoj vrijednosti je dokument koji se mora predočiti carinskim organima kada vrijednost uvezene robe prelazi 20.000 eura. Izjava o carinskoj vrijednosti mora biti sastavljena u skladu s obrascem DV 1, čiji se uzorak može naći u Aneksu 8. Propisa (EU) 2016/3411 (OJ L-69 15/03/2016) (CELEX 32016R0341) poznatom kao UCC Prijelazni delegirani akt. Ovaj obrazac mora biti priložen Jedinstvenoj carinskoj ispravi – JCD (Single Administrative Document-SAD). Glavna svrha ovog zahtjeva je procijeniti vrijednost transakcije kako bi se utvrdila carinska vrijednost (oporeziva vrijednost) za primjenu carinskih pristojbi.

2. Komercijalna faktura

Trgovačka faktura je evidencija ili dokaz transakcije između izvoznika i uvoznika. Trgovačka faktura sadrži osnovne podatke o transakciji i uvijek je potrebna za carinjenje. Minimalni podaci koji su općenito uključeni su sljedeći:

• Podaci o izvozniku i uvozniku (ime i adresa);
• Datum izdavanja;
• Broj fakture;
• Opis robe (naziv, kvaliteta, itd.);
• Jedinica mjere;
• Količina robe;
• Vrijednost jedinice;
• Ukupna vrijednost jedinice;
• Ukupna vrijednost fakture i plaćanje u valuti. Ekvivalentni iznos mora biti naveden u valuti koja se može slobodno zamijeniti u EUR ili u zakonskom plaćenom sredstvu u državi članici uvoznici;
• Uslovi plaćanja (način i datum plaćanja, popusti itd.)
• Uslovi isporuke u skladu s odgovarajućim smjernicama incoterma;
• Način prijevoza.

Nije potreban poseban obrazac. Komercijalnu  fakturu izvoznik priprema prema standardnoj poslovnoj praksi i mora se dostaviti u originalu zajedno s najmanje jednom kopijom

3. Specifikacija robe

Dokument izdaje prodavač i sadrži opis proizvoda koji je predmet prodaje. Ovaj je dokument posebno važan kupcu jer određuje je li ugovor ispunjen. Također, prema ovom dokumentu, ugovorne strane ugovaraju prijevoz robe.

4. Certifikat kvalitete

Ponekad kupci ili carinski organi zahtijevaju potvrde o kvaliteti robe koja se izvozi. Ove potvrde izdaju odgovarajuća certifikacijska tijela. Ovaj dokument je potreban kupcima i potvrđuje da je ovlaštena institucija provjerila robu. Dokument treba potvrditi da su pregledani proizvodi zdravi ili da nisu zaraženi.

5. Uvjerenje o porijeklu robe

Certifikat o porijeklu robe, certifikat o prometu robe EUR.1 (poznata i kao EUR.1 certifikat, ili EUR.1) je obrazac koji se koristi u međunarodnom robnom prometu.EUR.1 je najvažnije priznat kao potvrda o porijeklu za spoljnu trgovinu u pravnom smislu, posebno u okviru nekoliko bilateralnih i multilateralnih sporazuma Paneuropskog sistema povlastica (Sporazuma o pridruživanju Europske unije). EUR.1 se koristi za potvrđivanje porijekla proizvoda i, ako je primjenjivo, koristi od povoljnih trgovinskih uslova (uglavnom tarifa) u okviru preferencijalne trgovinske politike EU-a. Da bi se iskoristila povlaštena stopa za vrijeme carinjenja, valjanost certifikata o prometu robe EUR.1 mora se predati nadležnom tijelu (obično carinskom uredu), u kojem proizvođač potvrđuje porijeklo robe.

6. Otpremnica

Ovaj dokument se izdaje u trenutku kada roba napusti skladište. Potpisuje ga radnik / vozač / kupac skladišta i time potvrđuje da je roba spremna za prijevoz. Osnovni elementi koje sadrži otpremnica su: podaci o kupcu, registracijski broj vozila u kojem je roba utovarena, ime vozača i podaci o robi.

7. Pakirna lista

Pakirna lista (P / L) je komercijalni dokument koji prati trgovačku fakturu i prijevozne dokumente. Pruža informacije o uvezenim predmetima i pojedinostima pakiranja za svaku pošiljku (težina, dimenzije, problemi s rukovanjem itd.). To je potrebno za carinjenje kao inventar ulaznog tereta. Općenito uključuje sljedeće podatke:

• Informacije o izvozniku, uvozniku i prijevozniku
• Datum izdavanja
• Broj teretnog računa
• Vrsta ambalaže (bubanj, sanduk, karton, kutija, bačva, vreća itd.)
• Broj paketa
• Sadržaj svakog paketa (opis robe i broj artikala po paketu)
• Ocjene i brojevi
• Neto težina, bruto težina i mjerenje paketa

Nije potreban poseban obrazac. Pakirnu listu priprema izvoznik u skladu sa standardnom poslovnom praksom, i mora biti priložen original zajedno s najmanje jednom kopijom. Općenito, nema potrebe za potpisivanjem. Međutim, u praksi se original i kopija pakiranja često potpisuju. Popis za pakiranje može se pripremiti na bilo kojem jeziku. Međutim, preporučuje se prijevod na engleskom jeziku.

Transportna dokumentacija regulira otpremu i transport robe i predstavlja ugovor o prijevozu. Druga važna uloga ovih dokumenata odnosi se na prijenos rizika u onim poslovima kod kojih je ugovorom ili odgovarajućom Incoterms klauzulom to predviđeno. Prilikom carinjenja robe transportna dokumentacija se mora staviti na uvid carinskim organima.

Najznačajniji dokumenti koji se odnose na transport su: kamionski tovarni list (CMR), željeznički tovarni list (CIM), avionski tovarni list (AWB) ili brodski tovarni list (B/L).

Dispozicija za otpremu robe predstavlja nalog špediteru (pismeni ili usmeni).

Ovisno o upotrijebljenom prijevoznom sredstvu, sljedeći dokumenti moraju se popuniti i predočiti carinskim vlastima države članice EU uvoznice prilikom uvoza kako bi se roba ocarinila. Dokumenti koji se najčešće koriste:

• Cestovni teretni list (CMR)

CMR ili tovarni list za međunarodni prijevoz robe kamionom popunjava izvoznik ili njegov špediter ili sam prijevoznik a na osnovu instrukcija izvoznika. CMR nije prenosiva isprava i glasi na primaoca robe. TIR carnet je sistem baziran na međunarodnoj carinoskoj konvenciji koja omogućava vozilima da prelaze međunarodne granice, a taj sistem garantira da će carine i takse biti plaćene.

• Željeznički teretni list (CIM)

Prijevoznik također izdaje i ovaj dokument. Željeznički teretni list (CIM) je dokument potreban za prijevoz robe željeznicom. To je regulirano Konvencijom o međunarodnom željezničkom prijevozu iz 1980 (COTIF-CIM). Prijevoznik izdaje CIM u pet primjeraka, original prati robu, a kopiju originala čuva pošiljatelj i preostala tri primjerka od strane prijevoznika za interne potrebe. Smatra se ugovorom o željezničkom prijevozu.

• Zračni tovarni list (AWB)

AWB ili tovarni list za međunarodni prijevoz robe avionom u principu popunjava špediter. AWB nije prenosiva isprava i glasi na primaoca robe.

• ATA karneti

Karneti ATA (privremeni ulazak) su međunarodni carinski dokumenti koje izdaju privredne komore u odabranim zemljama kako bi se omogućio privremeni uvoz robe, bez carina i poreza. Vrlo je pogodan za sajamske ili izložbene eksponate koji se vraćaju u zemlju porijekla.

Osim navedenih dokumenata, postoje i sljedeći  prijevozni dokumenti koji se često ne koriste u zemljama Zapadnog Balkana:

• Teretnica

Teretnica je dokument koji brodska kompanija izdaje operacijskom pošiljaocu i potvrđuje da je roba primljena na brod. Na taj način teretnica služi kao dokaz o primanju robe od strane prijevoznika koji ga obavezuje da robu dostavi primaocu. Sadrži podatke o robi, plovilu i odredišnoj luci.  Dokazuje ugovor o prijevozu i prenosi naziv robe, što znači da je nosilac teretnice vlasnik robe/ proizvoda.

• FIATA teretnica

FIATA teretnica je dokument dizajniran za korištenje kao multimodalni ili kombinovani prijevozni dokument s mogućnošću pregovaranj, koji je razvila Međunarodna federacija udruženja otpremnika.

Carinska prijava – Radnja kojom lice u propisanom obliku i na propisani način izražava želju da robu stavi u određeni carinski postupak.

Link: uino.gov.ba/portal/hr/carine-hr/carinska-prijava-2

• Uputa o popunjavanju carinske prijave i zbirne prijave (“Službeni glasnik BiH”, broj 43/19) (25.06.2019.)
  • Prilog 1 – Popis polja za popunjavanje
  • Prilog 2 – Šifre za popunjavanje
  • Prilog 3 – Otpremnica
  • Prilog 4 – Obrazac zbirne prijave
  • Prilog 5 – Izjava o uvozu tečnog naftnog gasa
• Uputa o dopunama Upute o popunjavanju carinske prijave i zbirne prijave (“Službeni glasnik BiH”, broj 21/20) (26.03.2020.)
• Uputa o dopuni Upute o popunjavanju carinske prijave i zbirne prijave (“Službeni glasnik BiH”, broj 3/21) (15.01.2021.)
• Uputa o dopunama uputa o popunjavanju carinske prijave i zbirne prijave (“Službeni glasnik BiH”, broj 11/21) (11.02.2021.)

Na linku ispod možete pronaći potrebne informacije o dokumentaciji koja je potrebna za podnošenje različitih zahtjeva od strane obveznika prema UIO BIH, te o potrebnim taksama koje je potrebno platiti uz podnošenje istih (Registracija obveznika, izmjena podataka obveznika, povrat PDV-a, itd):

Link: uino.gov.ba/portal/bs/usluge-obveznicima/zahtjevi-i-uvjerenja

Izvoznici roba biljnog porijekla moraju da se prilagode i ispune sve zahjteve u pogledu standarda kvaliteta, održivosti i bezbednosti hrane prilikom izvoza, plasmana i prodaje na tržištu EU. Kod izvoza svežeg voća i povrća standard kvaliteta Global Gap se ne posmatra samo kao zahtev koji se postavlja pred proizvođača, već predstavlja čest uslov koji proizvodač i izvoznik moraju da ispune ukoliko žele da se njihovi proizvodi plasiraju i prodaju na tržištu EU. Pored Global Gap standarda kvaliteta, standardi u oblasti bezbednosti hrane se često postavljaju od strane uvoznika i distributera iz EU, posebno onih koji snabdevaju velike maloprodajne lance ili prerađivačku industriju, poput: HACCP, BRC, IFS, FSSC22000 ili kao što može svaka članica EU da ima svoj specifični standard kvaliteta (Swedish IP Food, Norwegian Grocery Industry Standard, i slično).

1. Global Gap

GLOBALGAP je organizacija koja utvrđuje i donosi dobrovoljne norme za certifikaciju poljoprivrednih proizvoda u cijelom svijetu. Cilj ove organizacije je uspostavljanje jedinstvenih normi za dobru poljoprivrednu praksu (engl. GAP – Good Agricultural Practise) s različitim primjenama u proizvodnji, a koje se mogu uklopiti u poljoprivrednu proizvodnju na globalnom tržištu.

GLOBALGAP uspostavljen je kao garancija dobre poljoprivredne prakse na globalnom tržištu, na način da je prenio i primijenio zahtjeve potrošača u poljoprivrednoj proizvodnju u velikom broju zemalja. Global G.A.P. često smatraju minimalnim standardom koji se zahtjeva za stavljanje voća i povrća na EU tržište. Global G.A.P. je donio specifične standarde za voće i povrće koji su u nekim slučajevima strožiji od onih utvrđenim zakonodavstvom EU. Ako izvozite svježe voće i povrće u EU, uvoznik će od vas tražiti da vaši proizvodi imaju certifikat Global G.A.P. Global G.A.P. certifikat je prvenstveno kreiran da uvjeri kupca da se pri proizvodnji hrane koriste najbolje proizvođačke prakse, odnosno da hrana koja je proizvedena na farmi ima minimalan utjecaj na životnu sredinu, da je proizvedena uz smanjenu upotrebu hemijskih sredstava i da je osiguran odgovoran pristup zaštiti i sigurnosti radnika, kao i dobrobiti životinja. Kupac uglavnom traži Global G.A.P certifikat, a njegova cijena u BiH je različita u zavisnosti od toga da li se radi o individualnoj ili grupnoj certifikacija. Individualna certifikacija košta oko 800 KM, a grupna od 2.000 do 4.000 KM, što zavisi od vrste poljoprivredne proizvodnje, veličine farme (ha), broja proizvoda, kooperanata, izlaska auditora itd.

2. HACPP

HACPP (Hazard Analysis and Critical Control Point) je sistemski preventivni pristup kojim se osigurava sigurnost hrane. Zadatak HACCP-a je pronalaženje i analiza opasnosti i utvrđivanje preventivnih mjera kojima se rizik nastanka potencijalno opasne hrane za ljudsko zdravlje svodi na minimum ili potpuno uklanja.

3. FSSC 22000

FSSC 22000 je certifikacijska shema koja se koristi u prehrambenoj industriji. Pruža okvir za efikasno upravljanje sigurnošću hrane i odgovornošću organizacije. FSSC 22000 je jedini na ISO standardima zasnovan Sistem upravljanja sigurnošću hrane (engl. SSMS), certifikacijska šema koja je priznata od strane Globalne inicijative za sigurnost hrane (GFSI). GFSI – Global Food Safety Initiative (Globalna inicijativa za sigurnost hrane), osnovan je 2000. godine od strane organizacije CIES – The Food Business Forum, koju čine najveći maloprodajni lanci u svijetu kao što su Carrefour, Tesco, ICA, Metro, Migros, Ahold, Wal-Mart i dr. GFSI – Global Food Safety Initiative je neprofitna organizacija koja želi promovirati poboljšavanje Sistema sigurnosti hrane kako bi se osiguralo povjerenje potrošača u isporuku sigurne hrane.

4. BRC

BRC (British Retail Consortium) je organizacija koja predstavlja sve britanske veće trgovce na malo. Razvijaju BRC norme kako bi pomogli trgovcima na malo da u cijelosti ispune svoje zakonske obaveze zaštite potrošača pružajući zajednički osnov za provjeru svih firmi koje opskrbljuju trgovce na malo proizvodima. BRC norme za prehrambenu industriju nastale su kako bi se osigurala usklađenost proizvođača, dobavljača i sposobnost trgovaca da garantiraju kvalitet i sigurnost prehrambenih proizvoda koje prodaju. BRC do sada je razvio pet normi za prehrambenu industriju. Standard dobavljačima daje mogućnost da zadovolje kriterije različitih trgovaca samo jednim certifikatom, što s jedne strane smanjuje troškove dobavljača, a s druge strane trgovci smanjuju troškove vezane za kontrolu dobavljača.BRC se uglavnom koristi u Velikoj Britaniji, gdje je odobren od mnogih velikih trgovačkih lanaca, kao što su Tesco, Somerfield, Safeway i drugi. Ipak, on ne ispunjava sve zahtjeve britanskih trgovaca za usaglašavanjem s normama kvaliteta kao što to čini Tesco Nature Choice standard. Pored Velike Britanije, i druge zemlje koriste ovaj sistem. Trgovci i vlasnici brendova iz Sjeverne Amerike i mnogih evropskih zemalja poslovat će samo s dobavljačima koji imaju implementiran i certificiran BRC Globalni standard.

5. IFS

IFS standard za hranu je jedan od standarda koji pripada krovnom brendu IFS (Međunarodni istaknuti standardi). To je Globalna inicijativa za sigurnost hrane (GFSI), priznati standard za reviziju sigurnosti hrane i kvaliteta procesa i proizvoda proizvođača hrane. Odnosi se na kompanije koje se bave preradom hrane ili tvrtke koje pakiraju rasute prehrambene proizvode. IFS se primjenjuje kada se proizvodi “obrađuju” ili kada postoji opasnost od onečišćenja proizvoda tokom primarnog pakovanja. Standard sadrži mnoge zahtjeve koji se odnose na usklađenost specifikacija, te podržava proizvodne i marketinške napore za sigurnost i kvlitet brenda.

6. PAKOVANJE, DEKLARISANJE I OZNAČAVANJE PROIZVODA

Izvozna ambalaža mora biti u skladu s europskim zakonodavstvom o težini i biti sigurna za zdravlje potrošača kao i za okoliš. Ambalaža napravljena od drveta ili biljnih materijala može biti podvrgnuta fitosanitarnim kontrolama. Označavanje pakiranih proizvoda mora sadržavati različite informacije relevantne za potrošača.

Prvi uslov je da sadržaj u pakiranju odgovara navedenoj količini (u težini ili volumenu) na naljepnici. Uvoznici će provjeriti veličinu i težinu ambalaže kako bi osigurali da su prethodno upakirani proizvodi u granicama dopuštenih pogrešaka.

Neki od kupaca često zahtijevaju upotrebu ambalaže koja se može reciklirati, npr. kartonske kutije. Taj je zahtjev posebno važan ako izvoznici nastoje opskrbiti europske maloprodajne lance, koji često zahtijevaju da se ambalaža izrađuje od 100% ekoloških i recikliriabilnih materijala, uključujući poklopce i čepove.

Uredba EU-a br. 1169/2011 o pružanju informacija o hrani potrošačima stupila je na snagu 13. decembra 2014. Obveza davanja informacija o prehrani primjenjuje se od 13. decembra 2016. godine.

Na većini pakovanja hrane u EU stoji odrednica “best before date” (najbolje upotrebljivo do), a u nekim slučajevima i preporuka o krajnjem terminu konzumacije proizvoda “last day of use” (rok upotrebe). Hrana označena sa odrednicom “best before date”, koju određuje proizvođač, može da se nađe u prodaji/ konzumira u kratkom vremenskom periodu nakon isteka naznačenog roka ukoliko su prethodno bili ispunjeni svi propisani uslovi skladištenja i ukoliko pakovanje proizvoda nije pretrpjelo oštećenja. Prodavac snosi svu pravnu odgovornost za propisani kvalitet i bezbjednost hrane koju prodaje.

U zemljama članicama EU pravila označavanja omogućuju građanima da dobiju sveobuhvatne informacije o sadržaju i sastavu prehrambenih proizvoda. Označavanje pomaže potrošačima da naprave informirani izbor pri kupovini svojih prehrambenih proizvoda.

Uredba o pružanju informacija o hrani potrošačima definiše sljedeće informacije:

• Naziv proizvoda;
• Lista sastojaka gde su navedeni svi sastojci po opadajućoj vrijednosti jedinica mjere (količina);
• Nutritivne vrijednosti u skladu sa važećom regulativom;
• Alergeni (ukoliko ih ima);
• Rok trajanja – uz navođenje minimalnog roka trajanja “best before” ili “use by”, kao i informacije o režimu čuvanja;
• Neto količina proizvoda;
• Zemlja porijekla;
• Način pripreme (u zavisnosti od proizvoda);
• Procent alkohola (ukoliko premašuje vrednost od 1.2 % vol.)

7. BEZBJEDNOST HRANE

Prilikom izvoza roba biljnog porijekla (svježeg, smrznutog i prerađenog voća i povrća) u EU, važno je obratiti pažnju na EU direktivu o bezbjednosti proizvoda (2001/95/EC), koja se primjenjuje na sve proizvode i garantuje bezbjednost za krajnjeg potrošača. Pitanje bezbjednosti hrane je jedno od prioritetnih prilikom izvoza i plasmana poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u zemlje Evropske unije, a kao takva je predmet regulativa kako na EU, tako i na nacionalnom nivou. Sve zemlje članice, harmonizovale su svoju regulativu u skladu sa Zakonom o hrani EU (EC 178/2002), koja se odnosi i na uvoz i promet svježeg, smrznutog i prerađenog voća i povrća. Istovremeno, zahtevi u pogledu bezbjednosti proizvoda za konzumiranje usklađeni su i sa EU Regulativom o higijeni hrane biljnog porijekla (EU Food Hygiene Regulations EC852/2004) i HACCP sistemom, koji obuhvataju važne segmente poput kontaminacije, maksimalno dozvoljenog nivoa pesticida i higijene. EU Regulativa o higijeni (EC 852/2004) pokriva sve aspekte higijene u lancu vrijednosti, uključujući procedure, mikrobiološku kontrolu, kontrolu temperature, transporta i skladištenja proizvoda, uzorkovanja i analize.

U slučaju svježih proizvoda propisan je najviši nivo rezidua pesticida u voću i povrću (EU regulativa 396/2005), Sva hrana koja ulazi na teritoriju EU mora prethodno da prođe strogu kontrolu nacionalnih laboratorija za kontrolu hrane, pre dalje distribucije i plasmana.

8. FITOSANITARNI CERTIFIKAT

Link: uzzb.gov.ba/dokumenti/podzakonski-akti-zastita-zdravlja-bilja

Fitosanitarni certifikat – Ako zemlja u koju se izvozi bilje, biljni proizvodi i regulisani objekti koji su porijeklom iz Bosne i Hercegovine zahtijeva fitosanitarni certifikat, fitosanitarni inspektor će izvršiti kontrolu pošiljke prije izdavanja fitosanitarnog certifikata da bi provjerio da li su ispunjeni propisani fitosanitarni zahtijevi zemlje u koju se izvozi. Ovi zahtjevi podrazumijevaju listu karantinskih štetnih organizama za tu zemlju i posebne fitosanitarne zahtjeve (koji se navode u polju „Dopunska izjava“ u fitosanitarnom sertifikatu koji prati pošiljku). Izvoznik je dužan obavijestiti fitosanitarnu inspekciju o pošiljci koja se izvozi najmanje 24 sata prije utovara.

Fitosanitarna kontrola prilikom izvoza obuhvata sledeće provjere:

• Da li je pošiljka na vrijeme najavljena;
• Da li je obezbijeđena neophodna dokumentacija za pregled (uključujući i propisane takse i naknade);
• Fitosanitarne zahtjeve zemlje uvoznice (listu karantinskih štetnih organizama i posebne fitosanitarne zahtjeve)

Ukoliko kao rezultat provjere dokumenata nisu ustanovljene nepravilnosti / neusklađenost, fitosanitarni inspektor će obaviti fitosanitarni pregled pošiljke na mjestu utovara kako bi utvrdio da li pošiljka ili lot ispunjavaju zahtjevane uslove zemlje uvoznice, a na osnovu:

• Vizualnog inspekcijskog pregleda mjesta proizvodnje/prerade;
• Uzorkovanja za potrebe laboratorijskog ispitivanja i dostavljanje laboratoriji:

– Ukoliko je potrebno pisanje/popunjavanje rubrike „Dopunska izjava“ u fitosanitarnom sertifikatu da bi se potvrdilo da su bilje i biljni proizvodi bili podvrgnuti laboratorijskom ispitivanju,

– U slučaju sumnje na infestaciju (vidljivi su simptomi ili eventualno prisustvo štetnih organizama koji se javljaju u latentnom obliku, a za koje se zna da su prisutni u BiH).

Uzorci za laboratorijsko ispitivanje se pečate službenom plombom i dostavljaju ovlaštenoj laboratoriji pod šifrom koja u potpunosti štiti identitet pošiljke. Kada se utvrdi da pošiljka ispunjava sve zahtjeve zemlje uvoznice inspektor će izdati fitosanitarni sertifikat.

Inspektorata Republike Srpske Odjeljenje za zdravstveni pregled pošiljki
Link: spediter-inspektorat.vladars.net/registar-provjera

Federalna uprave za inspekcijske poslove-Sektor granične inspekcije
Link: fuzip.gov.ba/bims/

1. VETERINARSKI CERTIFIKAT

Ured za veterinarstvo Bosne i Hercegovine je kao nadležno tijelo zaduženo za kreiranje, štampanje i izdavanje međunarodnih certifikata službenim veterinarima Bosne i Hercegovine koji imaju ovlaštenje izdato od Ureda za certifikaciju pošiljki životinjskog porijekla u skladu sa Odlukom o zdravstvenom stanju životinja i pošiljaka životinjskog porijekla u unutrašnjem i međunarodnom prometu („Službeni glasnik BiH“ broj 33/03, sa izmjenama i dopunama)

Službeni veterinar, na osnovu zahtjeva koji mu uputi stranka za potrebe izvoza, Uredu dostavlja popunjen Zahtjev za izdavanje veterinarskog certifikata o zdravstvenom stanju životinja i pošiljaka životinjskog porijekla kao i uplatnicu o plaćenoj naknadi.

Veterinarska, sanitarna uvjerenja: Zavisno od proizvoda i tržišta.

Veterinarsko uvjerenje: Koristi se za žive životinje i neprerađeno meso i mesne proizvode. Link: vet.gov.ba/bs/dokument/d29

Certifikati Ureda/ Kancelarije za veterinarstvo BiH:
Link: vet.gov.ba/bs/category/c245

Implementacijom tehničkih standarda na proizvode poboljšava se konkurentska sposobnost poslovnih subjekata, na bilo kom tržištu i omogućuje se slobodan protok roba i privredni rast.

Direktive EU su najvažniji zakonski akti u uspostavljanju i jačanju unutrašnjeg tržišta EU, a odnose se na različite tehničke proizvode, koji zahtijevaju CE označavanje. Direktiva 98/34/EC, definiše evropske standarde kao tehničke specifikacije, usvojene od evropskih organizacija za standardizaciju.

Evropska komisija opisuje CE znak kao pasoš, koji dozvoljava proizvođačima da slobodno prodaju industrijske proizvode širom internog tržišta EU. Slova CE pokazuju, da je proizvođač primijenio sve procedure procjene i usaglašavanja, koje su neophodne za određeni proizvod.

Proizvođač je krajnje odgovoran za usaglašenost proizvoda sa odredbama određene direktive i za postavljanje CE znaka na proizvod ili na pločicu za podatke. Izuzetno on može biti postavljen na pakovanje ili na propratnu dokumentaciju.

Link: europa.eu/youreurope/business/product-requirements/labels-markings/ce-marking/index_hr.htm

1. PROCES UVOĐENJA TEHNIČKIH STANDARDA

Priprema kompanija za uvođenje u primjenu tehničkih standarda je veoma složen i odgovoran zadatak. Potrebno je zahtjeve ETZ, koji su dati u EU direktivama i EN standardima, implementirati na proizvode, koji su predmet usaglašavanja. Ovi zahtjevi se realizuju putem aktivnosti, koje su propisane za određene EU direktive i EN standarde.

Osnovne aktivnosti u procesu uvođenja tehničkih standarda, da bi se postavio CE znak na proizvode (za koje je propisana upotreba CE znaka) su:

• Definisanje proizvoda i komponenata;
• Identifikovanje svih primjenjivih EU direktiva novog pristupa na proizvod;
• Analiza proizvoda po bitnim zahtjevima, koji su sadržani u EU direktivama;
• Izbor odgovarajućeg modula Globalnog pristupa, koji se može primijeniti za usaglašavanje proizvoda;
• Određivanje standarda, međunarodnih, evropskih ili nacionalnih, koji mogu da se primijene na proizvod;
• Određivanje sadržaja tehničko konstrukcionog dosijea – tehničke dokumentacije za proizvod, koja treba da podržava usaglašenost sa zahtjevima EU direktiva;
• Izrada analize rizika za bitne zahtjeve EU direktiva i EN standarda, koji se odnose na proizvod;
• Obezbjeđenje EC deklaracije o usaglašenosti od proizvođača za ugrađene dijelove;
• Provođenje potrebnih ispitivanja – sami ili prema sopstvenoj procjeni, uključiti nezavisne laboratorije, akreditovane prema seriji standarda ISO/ IEC 17000;
• Uključivanje ovlašćenih organizacija za audit i dodjelu odgovarajućih certifikata, ako to predviđaju EU direktive;
• Određivanje sadržaja uputstva za upotrebu i priprema uputstva za upotrebu i održavanje proizvoda na potrebnim jezicima;
• Osiguranje i dokumentovanje usaglašenosti proizvoda u fazi proizvodnje;
• Izbor ovlašćenog predstavnika u EU, ako je potrebno;
• Priprema EC- deklaracije o usaglašenosti za proizvod;
• Postavljanje CE znaka na proizvod.

Navedene aktivnosti u procesu uvođenja tehničkih standarda da bi se postavio CE znak na proizvod su tipske i odnose se na sve proizvode u oblasti metaloprerade i drvoprerade, a prema ETZ su obavezne, jer se odnose na bezbjednost proizvoda. Prosječni troškovi uvođenja CE znaka su oko 11.000 KM.

Ako se za neka kompanija, na osnovu relevantnih EU direktiva, EN standarda, FSC standarda i standarda za akreditaciju laboratorija, traže dodatni zahtjevi za usaglašavanja proizvoda, aktivnosti se proširuju i to na:

1.1. BAS EN ISO 3834 i BAS EN 1090 – Upravljanje kvalitetom pri zavarivanju i CE znak za zavarene sklopove (građevinske proizvode – komponente čeličnih konstrukcija)

Evropska standardizacija u oblasti zavarivanja je obavezna i obuhvata zahtjeve koji su dati standardima serije BAS EN ISO 3834, i BAS EN 1090. Certifikacijom preduzeća prema standardima BAS EN ISO 3834 proizvođač zavarenih spojeva potvrđuje poštovanje standarda za upravljanje kvalitetom u zavarivanju. Certifikacijom preduzeća prema standardima BAS EN 1090, proizvođač građevinskih proizvoda(komponenata čeličnih konstrukcija), potvrđuje izvođenje čeličnih i aluminijumskih konstrukcija i kontrolu fabričke proizvodnje sa CE znakom. Na osnovu programa zavarivačkih radova u preduzeću, potrebno je izvršiti uvođenje u primjenu zahtjeva navedenih standarda, koji se odnose na proizvode u preduzeću, a zatim izvršiti certifikaciju zavarivačkog osoblja i preduzeća za obavljanje zavarivačkih radova od strane ovlaštenih (akreditovanih) tijela. U toku uvođenja u primjenu zahtjeva navedenih standarda, potrebno je u preduzeću izraditi i implementirati dokumentaciju za certifikaciju i obezbijediti radnike i inženjere sa certifikatima za zavarivanje. Nakon izrade kompletne dokumentacije i provjere preduzeća ovlašteno tijelo (NB), po izboru preduzeća, izdaje certifikat o ispunjenim zahtjevima standarda. To znači, da bi postavili CE znak na zavarene konstrukcije, potrebno je na proizvod implementirati zahtjeve standarda BAS EN 1090, koji obuhvataju kontrolu zavarivanja, koja je propisana standardima BAS EN ISO 3834. Prosječni troškovi uvođenja BAS EN 1090 standarda su oko 7.500 KM., dok su standarda BAS EN ISO 3834 je oko 4.000 KM.

1.2. BAS EN ISO 9001 – Sistem upravljanja kvalitetom

BAS EN ISO 9001 – Sistem upravljanja kvalitetom je dobrovoljni međunarodni standard visokog kvaliteta, koji olakšava međunarodnu razmjenu dobara i usluga, podržava održiv i pravičan ekonomski rast. Ovaj međunarodni standard definiše zahtjeve za sistem menadžmenta kvalitetom u organizaciji kojim se postiže: sposobnost da organizacija konzistentno obezbjeđuje proizvode i usluge koji ispunjavaju zahtjeve korisnika i primjenljivih zakona i propisa; podsticanje prilika za povećanje zadovoljstva korisnika; Bavljenje rizicima i prilikama u organizaciji, koji su povezani sa njenim kontekstom i ciljevima; Sposobnost pokazivanja usaglašenosti sa specificiranim zahtjevima sistema menadžmenta kvalitetom.

Standard BAS EN ISO 9001, nije standard za proizvode/usluge, već se odnosi na procese (sisteme) kojim se realizuju proizvodi i usluge, pa je zbog toga kompatibilan u primjeni tehničkih standarda, koji se odnose na proizvode. Prosječni troškovi uvođenja BAS EN ISO 9001 standarda su oko 8.000 KM.

1.3. FSC – Upravljanja materijalima od drveta

FSC/ Forest Stewardship Council Chain of Custody/ je Internacionalni sistem certifikacije, koji garantuje da su proizvodi od drveta koji nose FSC oznaku napravljeni na socijalno odgovoran način, bez ugrožavanja životne sredine. Ova certifikacija podrazumijeva, da je u cijelom proizvodnom procesu od šume do samog potrošača korišćeno isključivo certifikovano drvo. Certifikacijom šuma se osigurava da proizvodi dolaze iz šuma kojima se odgovorno upravlja. Ova certifikacija mora da bude praćena certifikacijom preduzeća, koja se bave obradom drveta, da bi imala željeni efekat, jer prije nego što se proizvod može prodati kao FSC certifikovan.

Prema tome, proizvođači proizvoda od drveta, moraju da dobiju certifikate “Chain of Custody”, kako bi dokazali da drvo koje koriste za proizvodnju posjeduje FSC certifikat. Obezbjeđenjem ovih certifikata, kompanije iz oblasti drvoprerade, imaju mogućnost za pristup rastućem segmentu tržišta globalne drvoprerađivačke industrije. Preduzeća za obradu drveta koja posjeduju ove certifikate – FSC CoC, prate proizvode od drveta kroz tok proizvodnje do krajnjeg kupca, temogućavaju kupcima da kupuju proizvode, sa uvjerenjem da ne doprinose globalnom uništenju šuma. Prosječni troškovi uvođenja FSC standarda su oko 4.500 KM.

Certifikacijsko tijelo za akreditaciju standarda u Bosni i Hercegovini.
Link: adria-balkan.fsc.org/en/database/accredited-certification-bodies

1.4. BAS EN ISO/IEC 17000 – Akreditacija laboratorija i ovlaštenih tijela

Za certifikaciju pojedinih proizvoda, neophodno je prethodno izvršiti ispitivanja, prema zahtjevima direktiva i standarda EU, koja se vrše u akreditovanim laboratorijama. Akreditacije laboratorija se vrše prema zahtjevima međunarodnih standarda serije BAS EN ISO/IEC 17000, kojim se postavljaju zahtjevi za osposobljenost laboratorija i ovlaštenih tijela. Ova serija standarda najviše je prepoznata u laboratorijskom svijetu, kao baza na kojoj laboratorije temelje svoj sistem upravljanja i procese prema:

• BAS EN ISO/IEC 17020 – Ocjenjivanje usaglašenosti-Zahtjevi za rad različitih tipova tijela koja obavljaju kontrolisanje;
• BAS EN ISO/IEC 17025 – Opšti zahtjevi za kompetentnost laboratorija za ispitivanje i laboratorija za etaloniranje.

Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine, kao državna naučno-stručna institucija, nadležan je da u području standardizacije: predlaže strategiju standardizacije u Bosni i Hercegovini, priprema i izdaje bosanskohercegovačke standarde, zastupa i predstavlja Bosnu i Hercegovinu u međunarodnim i drugim međudržavnim organizacijama za standardizaciju, te obavlja poslove koji proizilaze iz međunarodnih sporazuma i članstva u tim organizacijama, učestvuje u pripremanju tehničkih propisa, razvija i uspostavlja informacioni sistem o standardima i drugim srodnim dokumentima, proglašava standarde BiH, organizuje i sprovodi specijalističko obrazovanje kadrova u području standardizacije, bavi se izdavačko – publicističkom djelatnošću iz područja standardizacije.

Link: isbih.gov.ba

Akreditacija osigurava povjerenje u rezultate ispitivanja, kalibracija, certifikacije i inspekcije i dokaz je kompetentnosti ispitnih i kalibracionih laboratorija, certifikacionih i inspekcijskih tijela. Takođe akreditacija osigurava i međunarodno priznavanje valjanosti ovih rezultata i stvara uslove za slobodno kretanje roba, usluga i osoba.

Link: Spisak akreditiranih tijela u BiH (.pdf)

Agencija za nadzor nad tržištem Bosne i Hercegovine 

Agencija za nadzor nad tržištem Bosne i Hercegovine osnovana je Zakonom o nadzoru nad tržištem u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, broj 45/04, 44/07 i 102/09). Agencija je samostalna upravna organizacija, ima svojstvo pravnog lica i za svoj rad odgovara Vijeću ministara Bosne i Hercegovine.

Zakonom o nadzoru nad tržištem u BiH se uređuje nadzor proizvoda stavljenih na tržište Bosne i Hercegovine, utvrđuju opći principi i uspostavlja sistem nadzora nad tržištem, kojeg čine:

• Agencija za nadzor nad tržištem Bosne i Hercegovine, i
• Inspekcijski i drugi organi uprave Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine koji su posebnim zakonima i propisima ovlašteni za vršenje inspekcijskih i drugih poslova koji se odnose na kontrolu proizvoda na tržištu Bosne i Hercegovine.

Sistem nadzora nad tržištem:

• nadzire usklađenosti proizvoda stavljenih na tržište sa zahtjevima za sigurnost proizvoda propisanim Zakonom o općoj sigurnosti proizvoda i posebnim tehničkim propisima,
• nadzire ispunjavanje propisanih obaveza proizvodača i distributera, i
• provodi mjere s ciljem usklađivanja proizvoda koji nisu usklađeni sa propisanim zahtjevima za sigurnost.

Link: http://annt.gov.ba/Agencija/zakonodavstvo

Institut za mjeriteljstvo Bosne i Hercegovine

Institut predstavlja integralni dio infrastrukture kvaliteta BiH te je prepoznat u evropskoj i svjetskoj mreži instituta za mjeriteljstvo. U ovom smislu, Institut učestvuje u uspostavljanju i održavanju državnog i međunarodnog mjeriteljskog sistema zasnovanog na jedinstvenom sistemu mjernih jedinica i praksi u dokazivanju sljedivosti mjernih rezultata. Institut predstavlja Bosnu i Hercegovinu u međunarodnim institucijama koje se bave naučnim i zakonskim mjeriteljstvom i na taj način promoviše mjeriteljski sistem BiH u svijetu.

Institut je odgovoran za razvoj i održavanje državnih mjernih etalona, te uspostavljanje i pružanje stručnih mjeriteljskih usluga u oblasti industrijskog, zakonskog i naučnog mjeriteljstva. Sljedivost mjerenja koja se provode na osnovu razvijenih etalona i metoda mjerenja podupiru povjerenje industrije, naučne zajednice i svih građana BiH u kvalitet roba i usluga koje se zasnivaju na rezultatima mjerenja u najrazličitijim oblastima ljudskog djelovanja od zaštite okoliša i zdravlja, do osiguranja ekonomskog prostora. Naučno istraživačke aktivnosti koje se provode u Institutu u saradnji sa međunarodnom mjeriteljskom zajednicom usmjerene su na razvoj novih i poboljšanje postojećih mjeriteljskih tehnika i metoda s ciljem zadovoljenja potreba za uslugama u javnom i privatnom sektoru.

Link: https://www.met.gov.ba/bs-Latn-BA/about-us

Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine 

Intelektualno vlasništvo dijeli se u dvije kategorije: industrijsko vlasništvo, koje obuhvaća izume (patente), žigove, industrijski dizajn, oznake geografskog porijekla, topografije integriranog kola i biljne sorte; autorsko pravo, koje obuhvaća književna i umjetnička djela kao što su romani, pjesme, pozorišni komadi, filmovi, muzička djela, umjetnička djela kao što su crteži, slike, fotografije i skulpture, te arhitektonski dizajn. Prava srodna autorskom pravu obuhvaćaju prava izvođača na njihove izvedbe, proizvođača fonograma na njihove snimke i radiodifuznih organizacija na njihove radijske i televizijske programe.

Pravna i fizička lica koja se bave predstavljanjem u postupcima zaštite prava industrijskog vlasništva pred Institutom moraju biti upisana u odgovarajući registar predstavnika koji vodi Institut.

Strana pravna i fizička lica ostvaruju prava u postupcima pred Institutom samo posredstvom predstavnika koji su ovlašteni za predstavljanje i koji su upisani u odgovarajući registar koji vodi Institut.

Link: https://www.ipr.gov.ba/bs/stranica/o-intelektualnom-vlasnistvu